Hajmo da sacuvamo SEVDAH nase dragocjeno blago

World Music sevdah radio samo sevdah..

25.03.2011.

kolo-Omer Pobric

25.03.2011.

Omer Pobrić

Omer Pobrić, maestro bosanske sevdalinke i jedan od njenih najznačajnijih kompozitora, rođen je u Tešnju 8. septembra (neki izvori navode i 8. august) 1945. godine, gdje je završio osnovnu školu i proveo svoje djetinjstvo. Srednju školu završava na Ilidži, pokraj Sarajeva. U Sarajevu je apsolvirao na Prirodno-matematičkom fakultetu, odsjek biologija-hemija.

Ljubav prema muzici naslijedio je od majke Zlate i brata Rušte. Na pitanje kada je počeo svirati, uvijek je odgovarao: "Ne znam, ja sam zajedno s harmonikom rastao u majčinom krilu". Bio je osnivač i direktor Instituta sevdaha koji se nalazi u Mulićima, Visoko, gdje je i živio. U svojim knjigama je zabilježio skoro 1.000 sevdalinki.

Preminuo je 20. januara 2010. u toku vožnje, na putu Sarajevo - Visoko.

25.03.2011.

Emina kontekst pjesme

EMINA, kontekst pjesme

Analizirati Eminu, Santicevu ponajslavniju pjesmu, koju svi znamo napamet, i nebrojeno puta smo je pjevali, to izgleda kao posao unaprijed promasen, jer zar bi icija analiza, ne znam koliko pronicljiva, o toj pjesmi mogla da nam ista kaze sto unaprijed nismo, na ovaj ili onaj nacin znali ili naslucivali?

Pjesma je davno usla u nas trajni duhovni prtljag, stoputa nam grijala dusu svojim starinski prisnim sjajem, na sto nacina se ispreplela sa nasim zivotima, i sada u to zivo tkanje zarezati analitickim skalpelom, ne, zbilja, to ne moze izdobriti.

Ipak, sve sto rekoh, tek djelimicno je tacno. Razumijem da idole ne bi trebalo dirati rukama - ostaju bez pozlate, ali upravo to sto pjesmu znademo naizust - izaziva opravdanu sumnju da smo je prestali dozivljavati kao knjizevni tekst. Primamo njene rijeci ne pitajuci sta znace, uzimamo ih po njihovoj nominalnoj vrijednosti, kao sto po nominalnoj vrijednosti uzimamo danasnje stotinarke, ne osvrcuci se sto su gotovo izbjeglicki iscijepane i isfucane. Emina je tekst posvecen nasom upotrebom, sto znaci da u njoj vidiino vise od obicne pjesme, ali bas je to razlog sto smo u njoj prestali da vidimo - pjesmu. To jest, knjizevni tekst sacinjen po odredjenim pravilima. Cak i pomisao da je sacinjena zvuci nam pomalo bogohulno, stoga smo je u svom dozivljaju "unaprijedili" u napola narodnu pjesmu, htjeli bismo u njoj vidjeti nesto samotvorno, nesto samo od sebe nastalo, a ne izmajstorisano. Santic je tu samo onaj kroz cija se usta pjesma kazala. I Emina, zapravo, spada u pjesme koje je ubila nasa navika, stoga bi analiza trebalo da potrazi mogucnost njenog vaskrsavanja, da nam vrati prvotno osjecanje za nju, da nas suoci sa nacinom kako ju je pjesnik zaista napravio, odbacujuci pritom sve sto smo naknadno stavljali u tu pjesmu, s manje ili vise opravdanja.

Pjesmi cu pristupiti iz jezickog ugla. Ako dovoljno sabrano naperimo sluh, odmah cujemo jezicku aritmiju, to jest, smjenjivanje dva glasa medjusobno oprecna, koji se sudaraju. U prvoj strofi, jezik je umiven, poetican, s dozom svecanosti: jedna uravnotezena recenica proteze se kroz cetiri stiha, sa turcizmima stavljenim u rime, to jest na povlastena mjesta u strofi, sto cini osjetnijim njihovo prisustvo u pjesmi, cime se podvlaci njihov smisao, i onaj skriti i onaj izriciti: boravak u "hamamu" cini covjeka erotski osjetljivijim i ranjivijim (sjetimo se Bore Stankovica i njegovih hamama prelivenih mocnom erotikom); "imam" je institucija koja, precutno, stoji na putu ostvarenja pjesnikove ljubavne ceznje, neka vrsta nevidljivog zida izmedju pjesnika i djevojke i "jasmin", i njegov miris, prirodno idu uz ljubavna ceznuca, ali i uz opjevanu junakinju: Santic je u pjesmi Pod beharom to dvoje izjednacio:

Pa jos kako ovdje mirise meleksa,
I zelena trava od pamuka meksa,
I bijeli cvijet tresnje i jasmina,
Ko mahala kojom prolazi Emina.

To se moze reci da je rima hamama-imama zatvorila krug smisla utemeljenog na jedinstvu i slivanju.
25.03.2011.

Silvana Armenulić

Silvana Armenulić (rođena kao Zilha Bajraktarević; 18. maj 1939, Doboj, Bosna i Hercegovina - 10. oktobar 1976, Kolari, Srbija), bosanskohercegovačka interpretatorka novokomponovanih narodnih pjesama i sevdalinki.

Biografija

Silvana Armenulić je zapravo Zilha Bajraktarević koja je slavu stekla preko noći zahvaljujući pjesmi koja je nadživjela. Svoje arhivske snimke sevdalinki snimila je za arhiv Radio Beograda šezdesetih godina 20. vijeka. Snimila i duete sa raznim izvođačima širom bivše Jugoslavije: Aleksandrom Trandafilovićem (A što ti je mila kćeri jelek raskopčan, Ima dana), Cunetom Gojkovićem (Gdje si, da si moj golube, Kad u jesen lišće žuti), Arsenom Dedićem (Život teče, Sve bilo je muzika), Slavkom Perovićem (Krčmarice, daj mi vina; Kada smo se sreli prvi put; Katerina; Dođi, neznako draga). Snimila također singlicu sa grčkim pjesmama. Život tragično gubi u saobraćajnoj nesreći sa svojom trudnom sestrom i pjevačicom Mirjanom (Mirsadom) Bajraktarević i violinistom Jašarevićem. Iako je poginula davne 1976-te, njene pjesme i dalje traju i smatraju se evergrinom prave narodne muzike.

Najpoznatije interpretacije

Najpoznatije: Djevojka je pod đulom zaspala; Đul Zulejha; San zaspala; Svi dilberi, mog dilbera nema; Bol boluje mlado momče; Pusti me majko (Golube poleti); Bosa Mara Bosnu pregazila i Mene moja zaklinjala majka. Također na gramofonskim pločama snimila i: Zapjevala sojka ptica; Sinoć ja i moja kona; Snijeg pade, drumi zapadoše; Teško meni jadnoj u Saraj'vu sama; Moj dilbere; Djevojka viče s visoka brda; Kraj potoka bistre vode; Sejdefu majka buđaše; Rumena mi ruža procvala; Golube poleti; Vrbas voda nosila jablana; Da sam ptica; Zvijezda tjera mjeseca; A što ćemo ljubav kriti; Niz polje babo idu sejmeni.

Proslavila se interpretacijom novokomponovanih pjesama: Šta će mi život; Ciganine, sviraj, sviraj; Srce gori jer te voli; Nad izvorom vrba se nadnijela; Ludujem za tobom; Sama sam; Rane moje; Dušo moja i brojnim drugim.

25.03.2011.

Ismet Alajbegović Šerbo

Ismet Alajbegović Šerbo je bosanskohercegovački harmonikaš, kompozitor mnogih narodnih tekstova, muzike i poznavalac sevdalinke.

Nakon što je godinama svirao po sarajevskim kafanama i sijelima, Šerbo je 1945. godine postao jedan od prvih muzičara Radio Sarajeva. Sa Zaimom Imamovićem svirao je u duetu harmonika Alajbegović-Imamović, da bi se kasnije Imamović izdvojio u prvu veliku pjevačku zvijezdu sarajevskog radija, a Alajbegović postao vođa orkestara, aranžer i autor.

Kao jedan od neprevaziđenih poznavalaca sevdalinke, što je tvrdio i sam Safet Isović u jednom intervjuu, Alajbegović je učinio mnogo na harmonizaciji te pjesme. Izgradio je poseban stil na harmonici, bez virtuoznih pasaža i vrtoglavih kola koja su kasnije proslavile harmonikaše kao što su Jovica Petković i dr. Šerbin stil bio je mnogo primjereniji sevdalinci, onakvoj kako su je pjevali stariji pjevači - poravno, bez napora, uvijek oslanjajući se na melodiju pjesme kao na osnovu improvizacije. Moglo bi se čak reći da je Šerbino sviranje (ako izuzmemo harmonijsku potku koju daje harmonika) od svih harmonikaša ponajbliže pratnji sevdalinke uz saz. Šerbina harmonika nije ona bučna mješina zbog koje bi pjevač morao vrištati. Takvo sviranje harmonike prije Šerbe naprosto nije zabilježeno.

Potaknut uspjehom autorskih radova Joze Penave, Jovice Petkovića i Zaima Imamovića, Šerbo je i sam komponovao sevdalinke. Neke od njih rađene su na brzu ruku, za festivale narodne muzike. Neke su, opet, izuzetno uspjele kreacije stilski izuzetno bliske tradicionalnoj sevdalinki. Šerbina specijalnost bila je ipak harmonija i iznalaženje inovativnih harmonijskih rješenja koja su uvijek zadržavala lagani bosanski narodni melos utemeljen sevdahom.

Pjesme [uredi]

Neke od njegovih najuspjelijih pjesama ukazuju na to:

25.03.2011.

Hanka Paldum

Hanka Paldum je bosanskohercegovačka pjevačica i jedna od najeminentnijih interpretatora bosanske sevdalinke.
djetinstvo.
Rođena je 28. aprila 1956. u gradu Čajniče, od oca Muje i majke Pembe. Kada je imala sedam godina, sa porodicom se seli u Sarajevo. Od prvog razreda osnovne škole je pjevala u školskom horu. Često je nastupala kao solista na školskim priredbama, pjevajući sevdalinke. Na nagovor brata Smaila počela je da pjeva za KUD "Bratstvo", u kojem je on bio član. Nakon smrti oca upisala je Srednju trgovačku školu i uključila se u KUD “Ivo Lola Ribar”.

Karijera

Sa 18 godina se prijavila i prošla na audiciji Radio Sarajeva, gde je napravila prve snimke. To su bile sevdalinke, a prva koju je snimila bila je „Moj beharu, ko li mi te bere“. Pobjeda na festivalu amatera pjevača „Pjevajmo danu mladosti“ omogućila joj je da snimi prvu singl ploču „Pokraj puta rodila jabuka“ 1975. godine za sarajevski Diskoton. Nakon toga je snimila singl ploču sa dvije pjesme „Ljubav žene“ i „Burmu ću tvoju nositi“ uz pratnju Velikog narodnog orkestra Radio-televizije Sarajevo.

Upoznaje kompozitora Mijata Božovića koji joj je napisao pjesmu „Zelene oči“ koja je postala veliki hit u tadašnjoj Jugoslaviji. Nedugo nakon toga nastupila je na Ilidžanskom festivalu sa pjesmom „Ja te pjesmom zovem“. Nakon dugogodišnjeg zabavljanja sa Muradifom Brkićem udala se za njega, a potom je krenula i na jugoslovensku turneju kao gost Mehe Puzića. 1979. godine Muradif i Hanka osnivaju diskografsku kuću “Sarajevo Disk“. Milić Vukašinović, koji je snimio album svoje grupe “Vatreni poljubac“ za njihovu diskografsku kuću, napisao je Hanki pjesmu “Voljela sam, voljela” koja je postala veliki hit, a Hanka je dobila Oskar popularnosti za pjevačicu godine.

Poslije toga snima još jedan singl “Odreću se i srebra i zlata“ , a 1980. izlazi joj prvi album “Čežnja“. Najveći hit sa ovog albuma bila je pjesma “Crne kose“. Uslijedila je turneja po Jugoslaviji koja je počela u Beogradu, u Domu sindikata gdje je Hanka održala prvi solsitički koncert. Godine 1982. izlazi joj drugi album “ Sanjam“ na kojem je kompletan autor bio Milić Vukašinović, a pjesma “Ja te volim“ bila je veliki hit. Album je prodat u tiražu preko milion i po primjeraka. Ponovo je uslijedila turneja širom Jugoslavije.

Ponovo dobija Oskar popularnosti, a nastupa i na "Poselu 2O2" Radio Beograda, kao i na festivalima "MESAM" i "Ilidža". Godine 1983. prelazi u beogradski Jugodisk. Za taj transfer iz jedne u drugu produkcijsku kuću potpisuje najveći estradni novčani ugovor u SFRJ. Jugodisk izdaje album " Dobro došli prijatelji" na kojem je ponovo kompletan autor muzike i teksta Milić Vukašinović. Singl "Sjajna zvijezdo" a potom i album " Tebi ljubavi“ izdaje 1984. Najveći hit sa albuma je bila pjesma autora Miše Markovića “Pamtim još“ sa kojom je nastupila na MESAM-u.

Godine 1984. sa ansamblom „Južni vetar“ snima album “Nema kajanja“. Kompozitor većine pjesama je Miodrag Ilić.

Na festivalu “Vogošća1986. pobjeđuje sa pjesmom “Bolno srce“ i izdaje istoimeni album, na kojem je obnovila saradnju sa Milićem Vukašinovićem. Nakon nastupa na festivalu “Ilidža” sa pjesmom “Ne kuni ga majko“, 1988. izlazi album “Gdje si dušo“ na kojem je autor Perica Simonović. Godine 1989. izlazi album “Kani suzo izdajice” na kojem sarađuje sa Ibrom Mangafićem. Na festivalu “Vogošća” pobjeđuje sa pjesmom “Pokloni mi noćas dušu”, a 1990. izlazi album “Vjetrovi tuge”. Godine 1991. dobija poziv od reditelja Benjamina Filipovića da se pojavi u filmu “Praznik u Sarajevu“.

U aprilu 1992. godine u Sarajevu pojavila se pred skupštinom na građanskom protestu protiv rata i otpjevala čuvene stihove: "Musliman, Srbin i Hrvat, sve je to narod moj" iz svoje pjesme "Bosna je majka moja" i na taj način izrazila nezadovoljstvo blokadom Sarajeva. Ratne godine provela je u opkoljenom Sarajevu, a 1993. bila je u žiriju izbora za mis opkoljenog Sarajeva. Po završetku rata, 1996. godine održava solistički koncert u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Dvadesetogodišnjicu svog rada obilježila je 1999. nizom koncerata u dvorani “Bosanskog kulturnog centra” u Sarajevu, a iste te godine izdala je album “Nek’ je od srca“ na koje su autori pjesama bili Hari Varešanović, Alka Vuica, Amir Kazić Leo i drugi. Najveći hitovi su bile pjesme “Svaka rijeka moru stići će“ i “Crni snijeg“, duetska pjesma sa Harijem Varešanovićem. Album „Džanum“ izlazi 2001. godine, a objavljuje ga i za područje Srbije. Godine 2003. izlazi album “S kim si takav si“, a 2004. dobija “Zahvalnicu grada Sarajeva“ za lično zalaganje i doprinos u oblasti kulture grada Sarajeva. U novembru iste godine održala je solistički koncert u sarajevskoj “Zetri”. Gosti na koncertu bili su Alka Vujica, Halid Bešlić, Esma Redžepova, Saša Matić, Milić Vukašinović i Josipa Lisac koji su pjevali sa Hankom u duetu.

Nastupa na Radijskom festivalu BiH u Tuzli sa pjesmom “Dođi” i na festivalu zabavne muzike “Bihać 2006” na kojem izvodi pjesmu “Ja nemam snage” u duetu sa autorom pjesme Don Almirom. Krajem 2006. izlazi album “Žena kao žena” u izdanju "Hayat produkcije". Autori nekih od pjesama su Nazif Gljiva, Milić Vukašinović, Zlatan Fazlić – Fazla, Al Dino i drugi. Neke pjesme sa albuma su snimane u Njemačkoj.

Diskografija

Singlovi

  • Burmu ću tvoju nositi / Ljubav žene (1973)
  • Još te volim / Živim za nas dvoje(1974)
  • Sve sam tebi dala / Voljela sam oči nevjerne (Zelene oči) (1974)
  • Ja te pjesmom zovem / Pokraj puta rodila jabuka(1975)
  • Plakat ću danas, plakat ću sutra / Ne vraćaj se više (1975)
  • Procvala ruža / Sunce grije (1975)
  • Vojnik na straži / Vrbas (1976)
  • Sve je prošlo kao pjesma / Gdje si srećo (1977)
  • Ti si mi sve / Dosta je bilo ljubavi (1978)
  • Voljela sam, voljela / Ispijmo jednu čašu (1979)
  • Odreću se i srebra i zlata / Potraži sreću (1979)
  • Nikad više / Kamo sreće da ga nisam srela (1981)
  • Sanjam / Uzalud mi tražiš oproštaj

Albumi 

  • Iz Bosanske sehare (1979)
  • Čežnja (1980)
  • Sanjam (1982)
  • Dobro došli prijatelji (1983)
  • Tebi ljubavi (1984)
  • Nema kajanja (1985)
  • Bolno srce (1986)
  • Gdje si dušo (1988)
  • Kani suzo izdajice (1989)
  • Vjetrovi tuge (1990)
  • Uzalud behari mirišu (1992)
  • Stežem srce (1995)
  • Nek' je od srca (1998)
  • Džanum (2001)
  • S' kim si, takav si (2003)
  • Žena kao žena (2006)
  • Sevdahom kroz vrijeme(2007)
  • Hanka Uživo (2007)
  • Sevdah je ljubav (2008)

Ostalo 

  • Sjajna Zvijezdo (sevdalinke uz pratnju Omera Pobrića)
  • Najljepše pjesme 1
  • Najljepše pjesme 2
  • Iz Kulturne Baštine BiH (Sejo Pitić i Hanka Paldum)