Hajmo da sacuvamo SEVDAH nase dragocjeno blago

World Music sevdah radio samo sevdah..

30.03.2011.

Himzo Polovina- Jutros Prođoh Kroz Čaršiju

30.03.2011.

Sunce tone dan se kloni-Himzo Polovina

30.03.2011.

Himzo Polovina - hasanAgin sevdah

http://www.youtube.com/watch?v=RLARPWDUjEI


Sto te nema, sto te nema
kad na mlado poljsko cv'jece
biser njize ponoc n'jema
kroz grudi mi zelja l'jece
sto te nema, sto te nema

Kad mi sanak spokoj dade
i dusa se miru sprema
kroz srce se glasak krade
sto te nema, sto te nema

Procvjetala svaka staza
k'o sto bjese divnih dana
po ruzama i sad prska
bistra voda sadrvana, sadrvana

Ispod rose zumbul gleda
iz behara miris vije
a za mene k'o da cvili
i u bolu suze lije, suze lije

Sto te nema, sto te nema
vedri istok kad zarudi
u treptaju od alema
i tad srce pjesmu budi
sto te nema, sto te nema

I u casu bujne srece
i kad tuga uzdah sprema
moja ljubav pjesmu krece
sto te nema, sto te nema

Kako mi je srce jadno
kao da ga neko bode
te sve place i sve pita
kuda moja Zejna ode

Je li grijesna sabah zora
il' nebeska sjajna zvijezda
je li grijesna ljubav moja
k'o glas ptice iz gnijezda

28.03.2011.

SAFET ISOVIC FATIMA

http://www.youtube.com/watch?v=AE32UCooMgg
Fatima, srce mi zbog tebe boluje
Fatima, dusa mi za tobom tuguje
Fatima, behar nek te uvijek miluje
Fatima, tvoje ime svakog sjetuje

Fatima, ti si u seheru najljepsa
Fatima, ti si u sokaku premila
pa zato behar nek te uvijek raduje
jer tvoje ime svakog od nas sjetuje

Ref.
Al' ipak znaj, u srcu mom
stalno si ti i nasi sni
kad behar plav opadne sav, dodji mi ti

28.03.2011.

Himzo Polovina Zute Dunje

Voljelo se dvoje mladih
sest mjeseci i godinu
i htjedose da se uzmu
oh aman, dusmani im ne dadose

Razbolje se lijepa Fatma
jedinica u majke
zazeljela zute dunje
oh aman, aman, aman
zute dunje iz Stambola

Ode dragi da donese
zute dunje carigradske
vrijeme proslo, al' ga nema
oh aman, nit' dolazi nit' se javlja

Kad se vrati sa dunjama
sretne Fatmu na nosilima
dvjesto dajem, spustite je
oh aman, aman, aman
trista dajem, otkrite je

Da jos jednom vidim Fatmu
oh aman, aman, aman
moju Fatmu na nosila
da bar jednom ljubim Fatmu
oh aman, mrtvu Fatmu na nosila

28.03.2011.

Himzo Polovina - A što ćemo ljubav kriti (srce više nije moje)

28.03.2011.

Vesna Hadzic - Stade se cvijece rosom kititi

28.03.2011.

MERAKLIJE-BAJRO REDZIC I BAHRIJA HADZALIC-NE ASIKUJ MUJO

28.03.2011.

Predrag cune Gojkovic

http://www.youtube.com/watch?v=TFMApPBCcj8

   

Predrag cune gojkovic - Psenicice sitno sjeme

Psenicice sitno sjeme,
Ah moj dragi slatko ime.

Dugo smo se mi gledali,
Jos se nismo poljubili.

Ja bih tebe poljubila,
Kad bi majka dozvolila.

28.03.2011.

Safet Isovic-Bosno moja poharana

27.03.2011.

KAD JA PODJOH NA BEMBASU-HIMZO POLOVINA

Kad ja podjoh na Bembasu
na Bembasu na vodu
ja povedoh bijelo janje
bijelo janje sa sobom.

Sve djevojke Bembaske
na kapiji stajahu
samo moja mila draga
na demirli pendzeru.

Ja joj je rekoh; dobro vece,
dobro vece, djevojce.
ona meni; do'j, dovece,
do'j dovece, dilberce.

Ja ne dodjoh prvo vece,
vec ja dodjoh sutradan
ali moja mila draga
za drugog se udala.

27.03.2011.

Jovica Petković

Jovica Petković spada u grupu poznatih muzičara kao što su Safet Isović, Zaim Imamović, Nada Mamula i ostali. Časove harmonike uzimao je kod poznatog harmonikaša Drage Keca, pa samim time postao je poznati dobri harmonikaš, a njegovi foršpili i improvizacije koje je svirao između strofa postale su poznate muzičke minijature. Bio je poznat po tome što skoro nikada nije griješio dok je svirao i uvijek se vješto snalazio na svom instrumentu.

Jovica Petković rodio se u Smederevu, no svoju karijeru izgradio je u Beogradu gdje je svirao po mnogim restoranima. Njegov uspjeh i slava doveli su ga poslije čak i do Sarajeva gdje je prvu saradnju započeo sa pjevačem Zaimom Imamovićem. Tako Petković dospijeva i na Radio Sarajevo koje je u to vrijeme postojalo tek godinu dana i tražilo razne muzičare. Svojim talentom zadovoljio je komisiju na audiciji, ali pošto muzički nije bio školovan morao je prvo da uči note i muzičku teoriju, da bi na kraju postao vrhunski muzičar.

27.03.2011.

Azemina Grbic-Dosli dani tugom rasplakani

27.03.2011.

Hanka Paldum-Pod Tuzlom se zeleni meraja-Meraklije

27.03.2011.

Nedžad Salković

Nedžad Salković (1. juni 1940. Tuzla, BiH), jedan je od naših najpoznatijih interpretatora sevdalinke. Pjesma, posebno sevdalinka, od njegove je najranije mladosti njegov životni saputnik, ili kako ima običaj da kaže To je moj dobri Ahbab. Po mnogima pripada u jednog od najboljih tumača muzičke filozofije bosanske sevdalinke. Zbog svog elegantnog i profinjenog nastupa na pozornici i pred TV kamerama kolege su ga često zvale princom bosanske sevdalinke.

Sa nepunih osamnaest godina, 1. aprila 1958. godine po prvi put nastupa na valovima Radio Tuzle, predstavivši se tradicionalnom sevdalinkom "Omer-beže". Od tada počinje njegov uspon ka vrhu domaće estradne scene, gdje se drži i danas.

Diskografija

Snimio je preko 60 albuma, objavljenih na svim vrstama nosača zvuka, a pojavljivao se i u brojnim televizijskim emisijama.

Uspjesi

Nedžad Salković dobitnik je preko 30 festivalnih nagrada, ponijevši istovremeno i niz srebrenih, platinastih i dijamantnih ploča za svoj diskografski uspjeh. Od ostalih nagrada izdvajaju se:

  • Estradna nagrada Jugoslavije 1986. godine
  • Estradna nagrada Bosne i Hercegovine

Također je dobitnik velikog broja društvenih priznanja, među kojima su:

  • Oktobarska plaketa grada Tuzle 1982. i 1999. godine
  • Orden Bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem 1987. godine.
27.03.2011.

Vesna Hadzic-djevojka je zelen bor sadila

27.03.2011.

Mostar Sevdah Reunion

Mostar Sevdah Reunion je muzički sastav iz Mostara, Bosna i Hercegovina, čiji se muzički izraz gotovo u cijelosti sastoji od sevdaha, sevdalinki i romske muzike u modernim aranžmanima. Možda je najbolji opis muzike Mostar Sevdah Reuniona "Balkanski blues". Sastav čine Mišo Petrović (gitara),Sandi Duraković (gitara), Nermin Alukic Cerkez (vokal i gitara) , Elmedin Balalic Titi (vokal i harmonika), Marko Jakovljevic (bas), Gabrijel Prusina (klavir) i Senad Trnovac (bubnjevi).

Historija

Idejni začetnik sastava je Dragi Šestić, producent i menadžer benda. Prvi album je snimljen u Centru Pavarotti u Mostaru i izdan je 1999. godine za izdavačku kuću World Connection iz Holandije. Slijedi saradnja s Šabanom Bajramovićem i izdavanje drugog albuma. Nakon prekida saradnje s Šabanom Bajramovićem, Dragi Šestić 2002 godine otkriva Ljiljanu Buttler i snima dva albuma (The Mother of Gypsy Soul i The legends of Life) za Snail Records. Između dva albuma s Ljiljanom Buttler, snimljen je album A Secret Gate 2003 godine. 2006 izlazi ponovo album sa Šabanom Bajramovićem , a 2007 Cafe Sevdah kojim je bend prezentirao najnovije pjevačko otkrovenje iz Prijedora-Nermina Alukića Čerkeza.

Diskografija

  • Mostar Sevdah Reunion
  1. "Mostar Sevdah Reunion" (1999.) World Connection
  2. "A Secret Gate" (2003.) Snail Records
  3. "Cafe Sevdah" (2007.) Snail Records
  4. "Emina" (2008.) Snail Records
25.03.2011.

kolo-Omer Pobric

25.03.2011.

Omer Pobrić

Omer Pobrić, maestro bosanske sevdalinke i jedan od njenih najznačajnijih kompozitora, rođen je u Tešnju 8. septembra (neki izvori navode i 8. august) 1945. godine, gdje je završio osnovnu školu i proveo svoje djetinjstvo. Srednju školu završava na Ilidži, pokraj Sarajeva. U Sarajevu je apsolvirao na Prirodno-matematičkom fakultetu, odsjek biologija-hemija.

Ljubav prema muzici naslijedio je od majke Zlate i brata Rušte. Na pitanje kada je počeo svirati, uvijek je odgovarao: "Ne znam, ja sam zajedno s harmonikom rastao u majčinom krilu". Bio je osnivač i direktor Instituta sevdaha koji se nalazi u Mulićima, Visoko, gdje je i živio. U svojim knjigama je zabilježio skoro 1.000 sevdalinki.

Preminuo je 20. januara 2010. u toku vožnje, na putu Sarajevo - Visoko.

25.03.2011.

Emina kontekst pjesme

EMINA, kontekst pjesme

Analizirati Eminu, Santicevu ponajslavniju pjesmu, koju svi znamo napamet, i nebrojeno puta smo je pjevali, to izgleda kao posao unaprijed promasen, jer zar bi icija analiza, ne znam koliko pronicljiva, o toj pjesmi mogla da nam ista kaze sto unaprijed nismo, na ovaj ili onaj nacin znali ili naslucivali?

Pjesma je davno usla u nas trajni duhovni prtljag, stoputa nam grijala dusu svojim starinski prisnim sjajem, na sto nacina se ispreplela sa nasim zivotima, i sada u to zivo tkanje zarezati analitickim skalpelom, ne, zbilja, to ne moze izdobriti.

Ipak, sve sto rekoh, tek djelimicno je tacno. Razumijem da idole ne bi trebalo dirati rukama - ostaju bez pozlate, ali upravo to sto pjesmu znademo naizust - izaziva opravdanu sumnju da smo je prestali dozivljavati kao knjizevni tekst. Primamo njene rijeci ne pitajuci sta znace, uzimamo ih po njihovoj nominalnoj vrijednosti, kao sto po nominalnoj vrijednosti uzimamo danasnje stotinarke, ne osvrcuci se sto su gotovo izbjeglicki iscijepane i isfucane. Emina je tekst posvecen nasom upotrebom, sto znaci da u njoj vidiino vise od obicne pjesme, ali bas je to razlog sto smo u njoj prestali da vidimo - pjesmu. To jest, knjizevni tekst sacinjen po odredjenim pravilima. Cak i pomisao da je sacinjena zvuci nam pomalo bogohulno, stoga smo je u svom dozivljaju "unaprijedili" u napola narodnu pjesmu, htjeli bismo u njoj vidjeti nesto samotvorno, nesto samo od sebe nastalo, a ne izmajstorisano. Santic je tu samo onaj kroz cija se usta pjesma kazala. I Emina, zapravo, spada u pjesme koje je ubila nasa navika, stoga bi analiza trebalo da potrazi mogucnost njenog vaskrsavanja, da nam vrati prvotno osjecanje za nju, da nas suoci sa nacinom kako ju je pjesnik zaista napravio, odbacujuci pritom sve sto smo naknadno stavljali u tu pjesmu, s manje ili vise opravdanja.

Pjesmi cu pristupiti iz jezickog ugla. Ako dovoljno sabrano naperimo sluh, odmah cujemo jezicku aritmiju, to jest, smjenjivanje dva glasa medjusobno oprecna, koji se sudaraju. U prvoj strofi, jezik je umiven, poetican, s dozom svecanosti: jedna uravnotezena recenica proteze se kroz cetiri stiha, sa turcizmima stavljenim u rime, to jest na povlastena mjesta u strofi, sto cini osjetnijim njihovo prisustvo u pjesmi, cime se podvlaci njihov smisao, i onaj skriti i onaj izriciti: boravak u "hamamu" cini covjeka erotski osjetljivijim i ranjivijim (sjetimo se Bore Stankovica i njegovih hamama prelivenih mocnom erotikom); "imam" je institucija koja, precutno, stoji na putu ostvarenja pjesnikove ljubavne ceznje, neka vrsta nevidljivog zida izmedju pjesnika i djevojke i "jasmin", i njegov miris, prirodno idu uz ljubavna ceznuca, ali i uz opjevanu junakinju: Santic je u pjesmi Pod beharom to dvoje izjednacio:

Pa jos kako ovdje mirise meleksa,
I zelena trava od pamuka meksa,
I bijeli cvijet tresnje i jasmina,
Ko mahala kojom prolazi Emina.

To se moze reci da je rima hamama-imama zatvorila krug smisla utemeljenog na jedinstvu i slivanju.
25.03.2011.

Silvana Armenulić

Silvana Armenulić (rođena kao Zilha Bajraktarević; 18. maj 1939, Doboj, Bosna i Hercegovina - 10. oktobar 1976, Kolari, Srbija), bosanskohercegovačka interpretatorka novokomponovanih narodnih pjesama i sevdalinki.

Biografija

Silvana Armenulić je zapravo Zilha Bajraktarević koja je slavu stekla preko noći zahvaljujući pjesmi koja je nadživjela. Svoje arhivske snimke sevdalinki snimila je za arhiv Radio Beograda šezdesetih godina 20. vijeka. Snimila i duete sa raznim izvođačima širom bivše Jugoslavije: Aleksandrom Trandafilovićem (A što ti je mila kćeri jelek raskopčan, Ima dana), Cunetom Gojkovićem (Gdje si, da si moj golube, Kad u jesen lišće žuti), Arsenom Dedićem (Život teče, Sve bilo je muzika), Slavkom Perovićem (Krčmarice, daj mi vina; Kada smo se sreli prvi put; Katerina; Dođi, neznako draga). Snimila također singlicu sa grčkim pjesmama. Život tragično gubi u saobraćajnoj nesreći sa svojom trudnom sestrom i pjevačicom Mirjanom (Mirsadom) Bajraktarević i violinistom Jašarevićem. Iako je poginula davne 1976-te, njene pjesme i dalje traju i smatraju se evergrinom prave narodne muzike.

Najpoznatije interpretacije

Najpoznatije: Djevojka je pod đulom zaspala; Đul Zulejha; San zaspala; Svi dilberi, mog dilbera nema; Bol boluje mlado momče; Pusti me majko (Golube poleti); Bosa Mara Bosnu pregazila i Mene moja zaklinjala majka. Također na gramofonskim pločama snimila i: Zapjevala sojka ptica; Sinoć ja i moja kona; Snijeg pade, drumi zapadoše; Teško meni jadnoj u Saraj'vu sama; Moj dilbere; Djevojka viče s visoka brda; Kraj potoka bistre vode; Sejdefu majka buđaše; Rumena mi ruža procvala; Golube poleti; Vrbas voda nosila jablana; Da sam ptica; Zvijezda tjera mjeseca; A što ćemo ljubav kriti; Niz polje babo idu sejmeni.

Proslavila se interpretacijom novokomponovanih pjesama: Šta će mi život; Ciganine, sviraj, sviraj; Srce gori jer te voli; Nad izvorom vrba se nadnijela; Ludujem za tobom; Sama sam; Rane moje; Dušo moja i brojnim drugim.

25.03.2011.

Ismet Alajbegović Šerbo

Ismet Alajbegović Šerbo je bosanskohercegovački harmonikaš, kompozitor mnogih narodnih tekstova, muzike i poznavalac sevdalinke.

Nakon što je godinama svirao po sarajevskim kafanama i sijelima, Šerbo je 1945. godine postao jedan od prvih muzičara Radio Sarajeva. Sa Zaimom Imamovićem svirao je u duetu harmonika Alajbegović-Imamović, da bi se kasnije Imamović izdvojio u prvu veliku pjevačku zvijezdu sarajevskog radija, a Alajbegović postao vođa orkestara, aranžer i autor.

Kao jedan od neprevaziđenih poznavalaca sevdalinke, što je tvrdio i sam Safet Isović u jednom intervjuu, Alajbegović je učinio mnogo na harmonizaciji te pjesme. Izgradio je poseban stil na harmonici, bez virtuoznih pasaža i vrtoglavih kola koja su kasnije proslavile harmonikaše kao što su Jovica Petković i dr. Šerbin stil bio je mnogo primjereniji sevdalinci, onakvoj kako su je pjevali stariji pjevači - poravno, bez napora, uvijek oslanjajući se na melodiju pjesme kao na osnovu improvizacije. Moglo bi se čak reći da je Šerbino sviranje (ako izuzmemo harmonijsku potku koju daje harmonika) od svih harmonikaša ponajbliže pratnji sevdalinke uz saz. Šerbina harmonika nije ona bučna mješina zbog koje bi pjevač morao vrištati. Takvo sviranje harmonike prije Šerbe naprosto nije zabilježeno.

Potaknut uspjehom autorskih radova Joze Penave, Jovice Petkovića i Zaima Imamovića, Šerbo je i sam komponovao sevdalinke. Neke od njih rađene su na brzu ruku, za festivale narodne muzike. Neke su, opet, izuzetno uspjele kreacije stilski izuzetno bliske tradicionalnoj sevdalinki. Šerbina specijalnost bila je ipak harmonija i iznalaženje inovativnih harmonijskih rješenja koja su uvijek zadržavala lagani bosanski narodni melos utemeljen sevdahom.

Pjesme [uredi]

Neke od njegovih najuspjelijih pjesama ukazuju na to:

25.03.2011.

Hanka Paldum

Hanka Paldum je bosanskohercegovačka pjevačica i jedna od najeminentnijih interpretatora bosanske sevdalinke.
djetinstvo.
Rođena je 28. aprila 1956. u gradu Čajniče, od oca Muje i majke Pembe. Kada je imala sedam godina, sa porodicom se seli u Sarajevo. Od prvog razreda osnovne škole je pjevala u školskom horu. Često je nastupala kao solista na školskim priredbama, pjevajući sevdalinke. Na nagovor brata Smaila počela je da pjeva za KUD "Bratstvo", u kojem je on bio član. Nakon smrti oca upisala je Srednju trgovačku školu i uključila se u KUD “Ivo Lola Ribar”.

Karijera

Sa 18 godina se prijavila i prošla na audiciji Radio Sarajeva, gde je napravila prve snimke. To su bile sevdalinke, a prva koju je snimila bila je „Moj beharu, ko li mi te bere“. Pobjeda na festivalu amatera pjevača „Pjevajmo danu mladosti“ omogućila joj je da snimi prvu singl ploču „Pokraj puta rodila jabuka“ 1975. godine za sarajevski Diskoton. Nakon toga je snimila singl ploču sa dvije pjesme „Ljubav žene“ i „Burmu ću tvoju nositi“ uz pratnju Velikog narodnog orkestra Radio-televizije Sarajevo.

Upoznaje kompozitora Mijata Božovića koji joj je napisao pjesmu „Zelene oči“ koja je postala veliki hit u tadašnjoj Jugoslaviji. Nedugo nakon toga nastupila je na Ilidžanskom festivalu sa pjesmom „Ja te pjesmom zovem“. Nakon dugogodišnjeg zabavljanja sa Muradifom Brkićem udala se za njega, a potom je krenula i na jugoslovensku turneju kao gost Mehe Puzića. 1979. godine Muradif i Hanka osnivaju diskografsku kuću “Sarajevo Disk“. Milić Vukašinović, koji je snimio album svoje grupe “Vatreni poljubac“ za njihovu diskografsku kuću, napisao je Hanki pjesmu “Voljela sam, voljela” koja je postala veliki hit, a Hanka je dobila Oskar popularnosti za pjevačicu godine.

Poslije toga snima još jedan singl “Odreću se i srebra i zlata“ , a 1980. izlazi joj prvi album “Čežnja“. Najveći hit sa ovog albuma bila je pjesma “Crne kose“. Uslijedila je turneja po Jugoslaviji koja je počela u Beogradu, u Domu sindikata gdje je Hanka održala prvi solsitički koncert. Godine 1982. izlazi joj drugi album “ Sanjam“ na kojem je kompletan autor bio Milić Vukašinović, a pjesma “Ja te volim“ bila je veliki hit. Album je prodat u tiražu preko milion i po primjeraka. Ponovo je uslijedila turneja širom Jugoslavije.

Ponovo dobija Oskar popularnosti, a nastupa i na "Poselu 2O2" Radio Beograda, kao i na festivalima "MESAM" i "Ilidža". Godine 1983. prelazi u beogradski Jugodisk. Za taj transfer iz jedne u drugu produkcijsku kuću potpisuje najveći estradni novčani ugovor u SFRJ. Jugodisk izdaje album " Dobro došli prijatelji" na kojem je ponovo kompletan autor muzike i teksta Milić Vukašinović. Singl "Sjajna zvijezdo" a potom i album " Tebi ljubavi“ izdaje 1984. Najveći hit sa albuma je bila pjesma autora Miše Markovića “Pamtim još“ sa kojom je nastupila na MESAM-u.

Godine 1984. sa ansamblom „Južni vetar“ snima album “Nema kajanja“. Kompozitor većine pjesama je Miodrag Ilić.

Na festivalu “Vogošća1986. pobjeđuje sa pjesmom “Bolno srce“ i izdaje istoimeni album, na kojem je obnovila saradnju sa Milićem Vukašinovićem. Nakon nastupa na festivalu “Ilidža” sa pjesmom “Ne kuni ga majko“, 1988. izlazi album “Gdje si dušo“ na kojem je autor Perica Simonović. Godine 1989. izlazi album “Kani suzo izdajice” na kojem sarađuje sa Ibrom Mangafićem. Na festivalu “Vogošća” pobjeđuje sa pjesmom “Pokloni mi noćas dušu”, a 1990. izlazi album “Vjetrovi tuge”. Godine 1991. dobija poziv od reditelja Benjamina Filipovića da se pojavi u filmu “Praznik u Sarajevu“.

U aprilu 1992. godine u Sarajevu pojavila se pred skupštinom na građanskom protestu protiv rata i otpjevala čuvene stihove: "Musliman, Srbin i Hrvat, sve je to narod moj" iz svoje pjesme "Bosna je majka moja" i na taj način izrazila nezadovoljstvo blokadom Sarajeva. Ratne godine provela je u opkoljenom Sarajevu, a 1993. bila je u žiriju izbora za mis opkoljenog Sarajeva. Po završetku rata, 1996. godine održava solistički koncert u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Dvadesetogodišnjicu svog rada obilježila je 1999. nizom koncerata u dvorani “Bosanskog kulturnog centra” u Sarajevu, a iste te godine izdala je album “Nek’ je od srca“ na koje su autori pjesama bili Hari Varešanović, Alka Vuica, Amir Kazić Leo i drugi. Najveći hitovi su bile pjesme “Svaka rijeka moru stići će“ i “Crni snijeg“, duetska pjesma sa Harijem Varešanovićem. Album „Džanum“ izlazi 2001. godine, a objavljuje ga i za područje Srbije. Godine 2003. izlazi album “S kim si takav si“, a 2004. dobija “Zahvalnicu grada Sarajeva“ za lično zalaganje i doprinos u oblasti kulture grada Sarajeva. U novembru iste godine održala je solistički koncert u sarajevskoj “Zetri”. Gosti na koncertu bili su Alka Vujica, Halid Bešlić, Esma Redžepova, Saša Matić, Milić Vukašinović i Josipa Lisac koji su pjevali sa Hankom u duetu.

Nastupa na Radijskom festivalu BiH u Tuzli sa pjesmom “Dođi” i na festivalu zabavne muzike “Bihać 2006” na kojem izvodi pjesmu “Ja nemam snage” u duetu sa autorom pjesme Don Almirom. Krajem 2006. izlazi album “Žena kao žena” u izdanju "Hayat produkcije". Autori nekih od pjesama su Nazif Gljiva, Milić Vukašinović, Zlatan Fazlić – Fazla, Al Dino i drugi. Neke pjesme sa albuma su snimane u Njemačkoj.

Diskografija

Singlovi

  • Burmu ću tvoju nositi / Ljubav žene (1973)
  • Još te volim / Živim za nas dvoje(1974)
  • Sve sam tebi dala / Voljela sam oči nevjerne (Zelene oči) (1974)
  • Ja te pjesmom zovem / Pokraj puta rodila jabuka(1975)
  • Plakat ću danas, plakat ću sutra / Ne vraćaj se više (1975)
  • Procvala ruža / Sunce grije (1975)
  • Vojnik na straži / Vrbas (1976)
  • Sve je prošlo kao pjesma / Gdje si srećo (1977)
  • Ti si mi sve / Dosta je bilo ljubavi (1978)
  • Voljela sam, voljela / Ispijmo jednu čašu (1979)
  • Odreću se i srebra i zlata / Potraži sreću (1979)
  • Nikad više / Kamo sreće da ga nisam srela (1981)
  • Sanjam / Uzalud mi tražiš oproštaj

Albumi 

  • Iz Bosanske sehare (1979)
  • Čežnja (1980)
  • Sanjam (1982)
  • Dobro došli prijatelji (1983)
  • Tebi ljubavi (1984)
  • Nema kajanja (1985)
  • Bolno srce (1986)
  • Gdje si dušo (1988)
  • Kani suzo izdajice (1989)
  • Vjetrovi tuge (1990)
  • Uzalud behari mirišu (1992)
  • Stežem srce (1995)
  • Nek' je od srca (1998)
  • Džanum (2001)
  • S' kim si, takav si (2003)
  • Žena kao žena (2006)
  • Sevdahom kroz vrijeme(2007)
  • Hanka Uživo (2007)
  • Sevdah je ljubav (2008)

Ostalo 

  • Sjajna Zvijezdo (sevdalinke uz pratnju Omera Pobrića)
  • Najljepše pjesme 1
  • Najljepše pjesme 2
  • Iz Kulturne Baštine BiH (Sejo Pitić i Hanka Paldum)
24.03.2011.

Nada Mamula

Nada Mamula (Beograd, 1927. - Beograd, 2001.) je jedna od naših najboljih izvođača sevdalinki.

Svoju karijeru započinje u Radio Beogradu, gdje, kao Nada Vukićević (djevojačko ime) polaže audiciju 1946. godine. Ubrzo nakon udaje za Nikolu Mamulu i prelazi u Sarajevo. Na Radio Sarajevu je odmah primaju. Prva sevdalinka koju je otpjevala bila je "Ah meraka u večeri rane". U arhivama Radio Beograda, Radio Novog Sada i Radio Sarajeva je ostavila preko 150 interpretacija sevdalinki, kao i tradicionalnih pjesama sa prostora Srbije. Bila je jedan od najpopularnijih pjevača ondašnje Jugoslavije.

Njena diskografska zaostavština nije velika (izuzimajući trajne snimke u arhivama radio stanica): dvije velike LP ploče izdate za diskografsku kuću "Jugoton" iz Zagreba, četiri LP-ja izdata u Americi, Kanadi, Holandiji i Bugarskoj, te desetak singl ploča. Nada Mamula je bila velika pjevačica, širokog glasa, dugog alta, nedostižnog osjećaja za sevdah i sevdalinku.

Umrla je u Beogradu 2001. godine.

Najpoznatije interpretacije

24.03.2011.

Zekerijah Đezić

Zekerijah Đezić (Janja, 14. novembar 1937 - Sarajevo, 17. oktobar 2002) je bio bosanskohercegovavčki interpretator sevdalinke, radiospiker i voditelj.

Prvi je Tuzlak čiji je glas snimljen na gramofonskoj ploči, a i izvođač je prve novokomponovane tuzlanske sevdalinke "Tuzlanka se Sarajkama hvali" 1964. godine. Nakon teške bolesti, 17. oktobra 2002. preminuo je u Općoj bolnici u Sarajevu. Sahranjen je 19. oktobra 2002. na Alifakovcu. Posthumno mu je dodijeljena nagrada "Davorin 2003" za afirmaciju originalne bosanskohercegovačke muzike.

[uredi] Najpoznatije interpretacije

24.03.2011.

Meho Puzić

Meho Puzić je poznati intepretator bosanske sevdalinke. Rođen je u Odžaku 24. jula 1937. godine, preminuo u Odžaku 25. juna 2007. godine.

Sahranjen je na starom mezarju (Sokak Puzića) u Odžaku.

Najveći hitovi su mu bili:

  • Budila majka Mehmeda
  • Žena prijatelja mog
  • Mi Bosanci delije
  • Il me ženi il tamburu kupi
  • Snijeg pade na behar na voće
  • Pita Hanka Halil Mehandžiju
  • Volim majko siroticu
  • Grijeh je mlado ne ljubiti
  • Poruka šehida
  • O majko, majko
  • Moj brate u tudjini
  • Hitao je sinak majci
  • Šta cu kući tako rano
  • Plakala si sinoć
  • Gledaj me draga
  • Gore tvoja pisma
  • Ramazan dolazi
  • Nije ona svemu kriva
  • Samo Bosnu ne dirajte
  • Bosna suza nema više, itd.
Meho Puyic je bio popularni Yugoslovenskih pevaca umro je nesrecno kao poslednji boem
24.03.2011.

Nedžad Salković

Nedžad Salković (1. juni 1940. Tuzla, BiH), jedan je od naših najpoznatijih interpretatora sevdalinke. Pjesma, posebno sevdalinka, od njegove je najranije mladosti njegov životni saputnik, ili kako ima običaj da kaže To je moj dobri Ahbab. Po mnogima pripada u jednog od najboljih tumača muzičke filozofije bosanske sevdalinke. Zbog svog elegantnog i profinjenog nastupa na pozornici i pred TV kamerama kolege su ga često zvale princom bosanske sevdalinke.

Sa nepunih osamnaest godina, 1. aprila 1958. godine po prvi put nastupa na valovima Radio Tuzle, predstavivši se tradicionalnom sevdalinkom "Omer-beže". Od tada počinje njegov uspon ka vrhu domaće estradne scene, gdje se drži i danas.

Diskografija

Snimio je preko 60 albuma, objavljenih na svim vrstama nosača zvuka, a pojavljivao se i u brojnim televizijskim emisijama.

Uspjesi

Nedžad Salković dobitnik je preko 30 festivalnih nagrada, ponijevši istovremeno i niz srebrenih, platinastih i dijamantnih ploča za svoj diskografski uspjeh. Od ostalih nagrada izdvajaju se:

  • Estradna nagrada Jugoslavije 1986. godine
  • Estradna nagrada Bosne i Hercegovine

Također je dobitnik velikog broja društvenih priznanja, među kojima su:

  • Oktobarska plaketa grada Tuzle 1982. i 1999. godine
  • Orden Bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem 1987. godine.
24.03.2011.

Zehra Deović

Zehra Deović, jedna je od najpoznatijih interpretatorica sevdalinki. Rođena je 1938. u Foči.

Na programu nekadašnjeg Radio Sarajeva još je od 1960. snimala isključivo bosanske sevdalinke. Pjevajući repertoar tradicionalnih bosanskih ljubavnih pjesama obišla je po nekoliko puta sve kontinente. Zastupala je bivšu Jugoslaviju na više internacionalnih festivala etno muzike. Snimila je nekoliko ploča i singlova. Za 38 godina rada na Radiju, ostavila je značajan broj arhivskih snimaka sevdalinki, od kojih je veliki broj vrhunske kvalitete. Dobitnica je Estradne nagrade Jugoslavije i Estradne nagrade BiH. Živi i radi u Sarajevu.

[uredi] Detalji umjetničke karijere

Osim tradicionalnih bosanskih pjesama sevdalinki Zehra Deović je aktivno učestvovala i u snimanju pobožnih pjesama-Ilahija i kasida,sa kojima se pojavila kao učesnik brojnih festivala Ilahija i kasida, večeri duhovne muzike i sl. Što se tiče sevdaha i sevdalinke Zehra je najpoznatija po izvođenju pjesme "Da sam ptica", koju je snimila u tri audio verzije, i za koju je uradila nekoliko video spotova. Osim ove pjesme, sevdalinka koja joj je obilježila karijeru je svakako "Dvije su se vode zavadile", koju je snimila u više verzija i za koju je uradila arhivski video spot. Ovaj spot je inače sniman u Foči, Zehrinom rodnom gradu, kome je poklonila drugu verziju ove pjesme. Primadona bh sevdaha Zehra Deović je uzela učešće i u brojnim humanitarnim aktivnostima i učestvovala na brojnim humanitarnim koncertima. Jedan od najznačajnijih humanitarnih projekata je snimanje patriotske pjesme "mladost moga Sarajeva", za koju je snimljen i spot,a koja je podrška izgradnji memorijalnog centra Kovači-Sarajevo.

[uredi] Aktivnosti

Danas Zehra Deović još uvijek aktivno radi. Novi cd, koji će izaći zajedno sa dva antologijska cd-a sevdaha se priprema. Zehra je također nastupala na večerima sevdaha u Hrvatskoj 2007. i 2008. godine,a pozvana je i na festival Balkan Fever Beč 2009., u sklopu čije će festivalske večeri predstaviti svoj dugogodišnji muzički opus.

Zehra Deović je 2005. godine dobila i Grand Prix nagradu za životno djelo u kategoriji sevdaha.

[uredi] Najznačajnije izvedbe

Pored navedenih pjesama tu je još stotinjak drugih koje je Zehra Deović snimila za 50 godina rada na estradi, a od kojih se velik broj nalazi na Antologijama sevdalinke u izdanju BHRT-a, ali i drugim mnogobrojnim kompilacijama sevdaha.

23.03.2011.

Zaim Imamović-u stabolu na bosforu

23.03.2011.

hajmo da sacuvamo SEVDAH nase dragocjeno blago

ovu stranicu mozete naci i na facebooku postanite clan ove grupe sacuvajmo nasu tradiciju
i dokazimo da nismo zaboravili nasu umjetnost koja se godinama cuva i njeguje...
http://www.facebook.com/login/setashome.php?ref=home#!/group.php?gid=223957859246

23.03.2011.

Izeta Beba Selimović

Izeta Beba Selimović je jedna od popularnih i najboljih interpretatorki sevdalinki u BiH. Rođena je 1939. godine u Trebinju. Kao četverogodišnja djevojčica je doselila u Sarajevo gdje je završila školovanje. Započela je svoju pjevačku karijeru 1957. godine u Radio Sarajevu i ubrzo postala veoma popularna. Mnogi su je nazivali "Dama sevdaha" zbog njenog ozbiljnog i časnog odnosa prema svojoj profesiji, kao i zbog njenog ozbiljnog ponašanja na estradi. Cijelu svoju karijeru je posvetila izvornoj sevdalinki i zadržala je njenu originalnost bez imalo modernizacije. Snimila je značajan broj arhivskih snimaka sevdalinki u Radio Sarajevu.

Sarađivala je često sa Zaimom Imamovićem, Zehrom Deović, Nadom Mamulom, Safetom Isovićem, Mehom Puzićem koji joj je bio veliki i drag prijatelj, te sa mnogim drugim bosanskohercegovačkim sevdalijama i muzičarima.

Dobitnik je "Povelje Zlatne značke" RTVSA, "Oskar za životno djelo" (Tuzla 2008), te mnogih drugih priznanja i povelja za muzički uspijeh i nesebičnu pomoć u humanitarnim koncertima.

Član je estradnih radnika BiH. I danas živi u Sarajevu.

  • Ah ljubav ljubav
  • Ah moj Aljo
  • Aj san zaspala
  • Alija se do jezera krade
  • Ašikuje Ademaga
  • Banja Luko i ravnine tvoje
  • Bolna leži dilber Duda
  • Bulbul mi poje
  • Crven fesić
  • Čempres viti
  • Čudila se aman ja
  • Djevojka sokolu zulum učinila
  • Djevojka viče s´visoka brda
  • Dođi mi proljeću mladosti
  • Dođi makar jedan dan
  • Dugi dani
  • Dva su cvijta u bostanu rasla
  • Gornju Tuzlu opasala guja
  • Gorom jezde kićeni svatovi
  • Hajde dušo da ašikujemo
  • Ja kakva je sjajna mjesečina
  • Ječam žele Tuzlanke djevojke
  • Jednog jutra
  • Jorgovane cvijeće plavo
  • Kad bih znala
  • Kaharli sam, večerala nisam
  • Kako srcu svom da kažem
  • Ko se ono brijegom šeće
  • Kolika je u Mostaru Cernica
  • Kolika je Prijedor čaršija
  • Konja kuje brate Sulejmane
  • Kraj potoka bistre vode
  • Mene moja majka gleda sa čardaka
  • Mene moja zaklinjala majka
  • Moj dragane
  • Moj pendžeru
  • Na zemlji se jednom diše
  • Ne ašikuj Mujo
  • O ćuti ćuti sad srce moje
  • Od danas te dragi više ljubit neću
  • Oprosti oprosti
  • Ostani ostani
  • Ostaje još jedan dug
  • Plačem ja plačeš ti
  • Po mojoj baštici zumbuli cvjetaju
  • Poletjela dva goluba
  • Prolaze dani
  • Pruži mi ruke grli me
  • Sabah zora sunce ogrijalo
  • S´one strane Plive
  • Sa tugom prolaze dani
  • Samo ti
  • Sarajevo na visoku gledu
  • Sedamdeset i dva dana
  • Sinje more i dubine_tvoje
  • Siroče sam na sve mi se žaluje
  • Sitna kiša rosila
  • Sjeti se mene
  • Slavuj pjeva na beharli grani
  • Srdo moja ne srdi se name
  • Star se Ćurćić pomamio
  • Sva moja ljubav
  • Svi dilberi samo moga nema
  • Sve behara i sve cvjeta
  • Tecite suze
  • Tiho teci vrelo Mošćanice
  • Tugo moja
  • Tužno je nebo ljubavi
  • U avliji
  • U proljeće mirisno
  • U srcu mome živiš samo ti
  • Umorih se ruže trgajući
  • Uspomeno uspomeno
  • Vezak vezla adem kada1
  • Vrati mi se
  • Zlatna jesen
  • Zvjezda tjera mjeseca
22.03.2011.

Zaim Imamović

Zaim Imamović

Zaim Imamović (Mrkonjić Grad, 26. august 1920. - Sarajevo, 2. februar 1994.), bosanskohercegovački interpretator sevdalinke.

Ime Zaima Imamovića, kao estradnog narodnog umjetnika, interpretatora, kompozitora, ostalo je upisano u antologiju sevdahlinke i pjesama drugih naroda. Većinu svoga života proveo je u tumačenju i interpretiranju sevdalinke.

Biografija

Po rođenju iz Mrkonjić Grada nakon godinu dana sa svojim roditeljima prelazi da živi u Travnik i nastanjuju se na periferiji zvanoj "Bojna". Tu je proveo petnaestak godina, dok se 1936. godine nije nastanio u Sarajevu. Ostao je bolan za Travnikom.

U Sarajevu je učio tekstilni zanat, a pomalo je svirao na dvorednoj harmonici koju mu je otac kupio. Njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili su članovi MKUD "Gajret".

Na probi MKUD "Gajret" horovođa Cvjetko Rihtman pristao je da čuje Zaima kako pjeva i odmah ga zadržao. Zaim je tekstilni zanat napustio u jesen 1939. godine. Pored pjevanja u horu nastupao je na zabavama Društva prateći se sam uz harmoniku.

Karijera

Prava njegova karijera počinje 10. aprila 1945. godine. Tada pristupa Radio stanici Sarajevo. Svojim glasom i osjećajem opija slušaoce. Upravo tih dana Radio Sarajevo počinje sa emitovanjem programa i okuplja pjevače.

U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije po kojima smo ga zapamtili: ”Gledaj me draga”, ”Mujo kuje konja po mjesecu” i ”Konja vodim, pješke hodim”. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevači: Rešad Bešlagić iz Tuzle i Sulejman Džakić. Najviše je surađivao sa tekstopiscima Jozom Penavom, Safetom Kafedžićem i Nikolom Škrbom.

Gostovao je u Parizu, Beču, Sofiji i na Bliskom istoku, a učestvovao je i na internacionalnom festivalu narodne muzike u marokanskom gradu Merekeš kao predstavnik jugoslavenske radio-difuzije.

6. aprila 1979. godine Skupština grada Sarajeva nagrađuje ga Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva "za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije".

U ratu 1992. godine pa do smrti Zaim je preživljavao. Svoje posljednje stihove napisao je ratne 1993. u Sarajevu:

Svud po svijetu kuda sam hodio
naše želje, pozdrav pronosio.
Ostat će Bosna kao što je bila
k'o biser sjajna, ponosna i mila.

Nakon njegove smrti izdata je knjiga pod naslovom ”Slovo o Zaimu”, u prilogu 10 audio kaseta njegovih najboljih interpretacija pohranjenih u ručno rezbarenoj drvenoj sehari. 1. novembra 1997. izdata je i poštanska markica sa likom Zaima Imamovića, koja je štampana u tiražu od 50.000 primjeraka, a sedam godina kasnije, 2004. u izdanju izdavačke kuće Buybook, Sarajevo izlazi i knjiga "Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama", koju su priredili Farah Tahirbegović i Damir Imamović, Zaimov unuk.

22.03.2011.

Himzo Polovina

Himzo Polovina

Dr. Himzo Polovina (rođen 11. marta 1927. u Mostaru, u kvartu Donja Mahala, a preminuo 5. augusta 1986) je bio poznati bosanskohercegovački prikupljač pjesama, interpretator, tekstopisac, kompozitor, odličan poeta i doktor - specijalista neuropsihijatar.

Mnogi smatraju da je on najprominentniji pjevač i sakupljač sevdalinki svih vremena. Polovinin sakupljački i interpretativni rad starogradske (malovaroške) pjesme se karakteriše kao autentično muzičko nasljeđe Bosne i Hercegovine. Njegovo duboko razumijevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskoj kulturi.

Kao dječak je sticao prva pjevačka saznanja od svog muzikalnog oca Mušana, koji je veoma dobro svirao šargiju. Otac Mušan je volio pjesmu pa bi Himzu sa svojom braćom i sestrama poredao ispred sebe i tjerao da pjevaju u jedan glas. Često ih je savjetovao da idu u Muslimansko društvo "ITIHAD".

Pored značajnijeg učešća u dramskoj sekciji M.D. "ITIHAD" tu je usavršio svoje recitatorske mogućnosti. To je bilo između 1935. i 1940. godine. Pred sam Drugi svjetski rat je počeo da uči violinu kod poznatog profesora i majstora violine češkog porijekla Karla Malaceka.

Bio je član folklornog ansambla RKUD "Abrašević", od 1947. godine do odlaska u Sarajevo. Sa pomenutim ansamblom odlazi na turneje po selima i gradovima bivše Jugoslavije. Volio je bogatstvo narodnih nošnji, pa ih je češće koristio na javnim nastupima i kao pjevač.

Godine 1950. kao student Medicinskog fakulteta bio je član Studentskog KUD "Slobodan Princip - Seljo", a nastupa i sa KUD "Ivo Lola Ribar", KUD "Proleter", ZKUD "Vaso Miskin - Crni", KUD "Miljenko Cvitković", te za amaterska društva koja su imala muzičke multietničke programe.

Tokom svoje pjevačke karijere završava studije medicine i postaje doktor specijalista - neuropsihijatar. U praksi uspješno primjenjuje metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Užem krugu medicinskih stručnjaka poznati su njegovi naučni radovi iz pomenutih oblasti objavljenih u stručnim publikacijama. Bio je cijenjen ljekar u Bolnici za mentalnu rehablitaciju Jagomir u Sarajevu sve do svoje smrti.

Pjevačka karijera [uredi]

Pored govorne mane u izgovaranju glasa "r" uspio je zagolicati muzičke stručnjake pjesmom: "Mehmeda je stara majka karala" (u kojoj imaju samo dva "r"). Tada se u Radio Sarajevu pjevalo uživo. To je bilo u januaru 1953. godine kada su ga kolege nagovorile da se prijavi na audiciju pjevača. Primljen je i dobio izvrsne muzičke stručnjake koji su vodili računa da od Himze naprave vrsnog umjetnika.

Himzo Polovina je u pjevačkoj karijeri proveo više od trideset godina. Nastupao je u zemlji i inostranstvu prenoseći slavu narodne pjesme, a posebno sevdalinke. Snimio je dvadesetak gramofonskih ploča koje su dostigle milionske tiraže, kao i nekoliko audio kaseta visoke muzičke vrijedosti. Napravio je veliki broj arhivskih snimaka za Radio Sarajevo. Često je nastupao na koncertima priređenim u humanitarne svrhe, po bolnicama, domovima penzionera, iznemoglih i starijih osoba, domovima za napuštenu djecu, klubovima lječenih alkoholičara itd.

Polovina je pet godina pauzirao na Radio Sarajevu zbog nesporazuma sa ljudima te kuće. Slušaocima je za tih pet godina nedostajao Himzo Polovina. Tražili su ga i upućivali žalbe Radio Sarajevu. U Radio Sarajevu su govorili da način pevanja Himze Polovine ne odgovara koncepcijama i stilu koji njeguju. U međuvremenu, jedan savezni žiri, ocjenjujući pjevače narodnih pjesama, dao je visoku ocjenu Himzi Polovini, naročito ističući njegov stil i afinitet prema višim estetskim vrijednostima u sadržaju pjesme. I žiri je kao i slušaoci bio impresioniran kada je Himzo, kako to samo on umije, tiho i osjećajno, zapjevao: Nevjera je tuga golema na srcu...

Himzo je pjevao skoro o svim gradovima Bosne i Hercegovine, o lijepom gradu Višegradu, o postanku Banja Luke, o Saraj Bosni - Sarajevu divnom mjestu, o Tuzli koju je opasala guja, o hairima koje gradi Mehmed paša Sokolović po Bosni...

Nakon njegovog posljednjeg koncerta, preminuo je u Plavu (Crna Gora) 5. augusta 1986. godine, od posljedica srčanog udara. Po izjavi negovog brata Mirze Polovine, posljednja pjesma koju je otpjevao bila je Emina.

Sahranjen je na groblju Bare u Sarajevu.

Nakon smrti, Himzino muzičko djelo ostaje još popularnije, te mnoge radio stanice i disko kuće presnimavaju njegove muzičke materijale i emituju ih.

Bio je oženjen sa Fikretom Medošević. Imao je kćerku Rubinu i sina Edmira.

Priznanja [uredi]

Za svoju umjetnost primio je mnoga priznanja, među kojima: Estradnu nagradu BiH i bivše Jugoslavije. Njegove vitrine krase srebrne, zlatne i dijamantske ploče, diplome i mnoga priznanja koja je za života primio.

Najpoznatije interpretacije [uredi]

Zahvaljujući Himzi Polovini mnoge zaboravljene pjesme su ostale zabilježene za sva vremena. Neke od njih su i:

22.03.2011.

Safet Isovic

Safet Isović (1936 - 2007) je bio poznati bosanskohercegovački interpretator sevdalinki. Po mišljenjima većine muzičkih kritičara i poznavalaca izvornog narodnog melosa jedan od najboljih izvođača sevdalinki svih vremena.

Biografija [uredi]

Rođen je 8. januara 1936. godine u Bileći. Tokom drugog svjetskog rata napustio je rodnu Bileću kao izbjeglica sa svojim roditeljima

. Od tada je bio nastanjen u Banja Luci gdje je pohađao osnovnu školu "Šesta pučka škola". Nakon završetka rata vratio se u Bileću gdje je upisao i maturirao gimnaziju, a potom upisao višu gimnaziju u Trebinju. Nakon šestog razreda preseljava u Slavonski Brod gdje je nastavio školovanje u gimnaziji "Zlatko Šnajder", bio je među najboljim đacima i završio veliku maturu 1955. godine. Iste godine je preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. U Sarajevu je, nakon doseljenja, proveo ostatak života. Tokom rata (1992-1995) bio je teško ranjen u svojoj porodičnoj kući, ali nakon dužeg liječenja je ozdravio i nastavio se baviti muzikom. U društvu svojih prijatelja je često pjevao stare sevdalinke koje nikad nije snimio. Jedna od njih je "Na Ophodži prema Bakijama", a volio je pjevati i vranjanski sevdah.

Preminuo je 2. septembra 2007. godine, a dženaza (ukop) je obavljena 4. septembra 2007. godine u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.

Tokom studiranja u Sarajevu, često je sa prijateljima "pjevušio" u hodniku tokom odmora.Njegovo pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada jedva nagovorio da postane član ansambla narodnih igara i pjesama studentskog društva "Slobodan Princip Seljo" gdje je polagao audiciju pred komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je bio primljen.

1956. godine po nagovoru ljudi iz ansambla je otišao na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je položio audiciju (iz drugog pokušaja), dobio je termin da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile "Kad ja pođem iz Sarajeva grada" i "Kasno prođoh kraj Morića hana" koje su emitirane na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine prvi put na Radio Sarajevu. Prvi solistički koncert je održao u "Domu sindikata" u Beogradu 19. marta 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom "Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo". Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspjeha. Bio je pobjednik mnogih velikih muzičkih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade BiH i Estradne nagrade bivše Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte, širom svijeta, su bile prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj "Sydney opera house" dvorani u Sydney-u u kojoj je ušao u katalog izvođača i jedini je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika BiH.

Zahvaljujući Safetu, mnoge sevdalinke su ostale zabilježene za sva vremena kroz njegove audio i video snimke i arhivske snimke za Radio Sarajevo. Kroz dugu muzičku karijeru je sarađivao sa mnogim muzičarima, interpretatorima i tekstopiscima kao što su Jozo Penava, Omer Pobrić, Ismet Alajbegović Šerbo i drugi. Snimio je dosta pjesama u duetu sa popularnim interpretatorima bosanske pjesme: Zaimom Imamovićem, Miletom Petrovićem, Bebom Selimović...Tokom svoje dugogodišnje karijere, Safet je snimio nekoliko stotina pjesama. U početku su se snimale "singlice" sa dvije pjesme, zatim sa četiri. Polovinom 1970-ih je počeo snimati LP (Long play) albume, a kasnije CD-e.
22.03.2011.

SEVDALINKA

Sevdalinka predstavlja jedinstven narodni muzički izraz u Bosni i Hercegovini, koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. U brojnim slučajevima "sevdalinka" se jednostavno zove i "sevdah". Sama riječ sevdalinka potječe od arapske riječi "sawda" što znači "crna žuč", a u turskom jeziku, ovaj pojam se veže za melanholično raspoloženje, da bi u bosanskom jeziku pojam "sevdah" dobio značenje čežnje, ljubavnog žara, ljubavnih jada. Omer Pobrić, veliki poznavatelj sevdalinke, daje sljedeću definiciju ovog muzičkog žanra: "Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ "bosanska" geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ "gradska" urbanost, a riječ "ljubavna" sadržajnu tematiku. "

Sevdalinka je prvenstveno gradska narodna pjesma Bošnjaka, mada je popularna širom Jugoistočne Evrope, posebno u Srbiji i Crnoj Gori, te Makedoniji. Ne može se odrediti tačan vremenski period nastanka sevdalinke, ali se pretpostavlja da je ona nastala osmanskim osvajanjem srednjovjekovne Bosne kada se formiraju prva gradska naselja. Nastanak prvih gradova sa svim institucijama (škole, biblioteke, sudovi, i sl.), kao i glavnih gradskih četvrti - mahala, uvjetovao je razvoj drugačijeg načina života od onog u srednjovjekovnoj Bosni. U mahalama, koje su bile namjenjene isključivo za stanovanje i gdje su kuće bile ograđene visokim zidovima, veoma se poštovala privatnost. Kuće su se djelile na ženski dio kuće - haremluk i muški dio kuće - selamluk. Stoga su žene bile zaštićene od radoznalih muških pogleda, te se razvio mnogo intimniji način života od onoga na selu. Kuće su također imale i bašče i avlije sa mnogo različitog cvijeća, a neke i šadrvane sa vodom. Kult vode, koji je bio veoma raširen u Bosni i Hercegovini, nastanak mahala i razvoj intimnog načina života uvjetovali su nastanak i razvoj sevdalinke.

Autori sevdalinki su nepoznati, tj. sevdalinka je nastajala u narodu, te se generacijama prenosila i uobličavala, da bi do nas došla kao savršeno izbrušen i formiran oblik.

 

U muzičkom pogledu sevdalinku odlikuje lagani, spori ili umjereni tempo (rubato), te razvijena melodija sa mnogo melizama (ukrasa) što ostavlja melanholičan osjećaj kod slušalaca. Svojom strukturom sevdalinke su veoma kompleksne pjesme, nabijene emocijama, a tradicionalno se izvode sa dosta strasti i duševnosti. Vokalni izvođač sevdalinke često nameće ritam i tempo pjesme, koji može varirati u njenom toku. U današnje vrijeme obično je izvodi manji orkestar, koji može da sadrži harmoniku (najistaknutiji instrument u ansamblu), violinu, (mahom klasične) gitare s plastičnim žicama i/ili ponekad druge žičane instrumente, flautu ili klarinet, kontrabas i doboš. Između strofa se skoro uvijek može čuti harmonikaški ili violinski solo. Međutim, u svom izvornom obliku sevdalinka se pjevala uz tradicionalni žičani instrument saz ili bez instrumentalne pratnje. Možda je prisutnost saza i utjecala na formiranje sevdalinke, odnosno "ravne pjesme", jedne forme u okviru sevdalinke, te način njenog izvođenja. Inače, termin "ravna pjesma" ne znači silabična pjesma, odnosno jednostavna melodija na koju se iznosi veliki broj stihova, već je to sinonim za široku pjesmu, tj. postoji jedan melodijski obrazac, a više tekstova. Uz saz su sevdalinku izvodili iskjlučivo muškarci, dok su žene sevdalinku pjevale bez instrumentalne pratnje, najčešće u kućama. Tekstovi sevdalinki su obično posvećeni zaljubljivanju ili nesretnoj ljubavi, ali je sevdalinka opjevala i mnoge historijske ličnosti, gradove, rijeke, planine i događaje.

Najistaknutiji vokalni izvođači sevdalinki u 20. vijeku kod nas su: Himzo Polovina, Nedžad Salković, Zaim Imamović, Safet Isović, Meho Puzić, Zekerijah Đezić, Muhamed Mujkanović, Ekrem Pilić,i Omer Pobrić, a među najpoznatije vokalne izvođačice ubrajaju se: Beba Selimović, Nada Mamula, Zehra Deović, Hanka Paldum i Silvana Armenulić.

Iako je sevdalinka nerazdvojiv dio bošnjačke muzičke i kulturne tradicije popularna je i kod ostalih bosanskih naroda. Tako je legendarna pjesma Emina djelo mostarskog pjesnika Alekse Šantića, nastala po uzoru na sevdalinku, a jedan od najpopularnijih interpretatora sevdalinke je i Nedeljko Bilkić. Sevdalinka se kao osnova koristila i u sklopu posebnog muzičkog žanra druge polovine 20. vijeka zvanog novokomponovana narodna muzika, koji je mješao različite folklorne motive gotovo svih balkanskih naroda i regija.

Iako su je većinom izvodili tradicionalni bosanski pjevači narodne muzike, sevdalinka se znala probiti i do muzičara, koji ovom žanru tradicionalno ne pripadaju. Tako su tokom svoje bogate karijere sevdalinke snimali ili izvodili Josipa Lisac (legendarna izvedba sevdalinke "Omer Beže"), Ibrica Jusić (sa čitavim albumom sevdalinki, "Amanet" iz 2003. godine), Jadranka Stojaković i Zdravko Čolić, a sevdalinke su uzete i za osnovu nekoliko pjesama zagrebačkog kantautora Johnnyja Štulića (njegov bend Azra je dobio ime po stihu iz sevdalinke "Ja se zovem El Muhamed/Iz plemena starih Azra".

1990-ih godina ansambl Mostar Sevdah Reunion okuplja se u Mostaru i tokom ranih 2000-ih snima u novoj verziji niz popularnih bosanskih sevdalinki, čime rade na njenoj širokoj popularizaciji na svjetskoj muzičkoj sceni. Ansambl sarađuje sa velikanima etno-pjesme u regiji (npr. sa Esmom Redžepovom, Šabanom Bajramovićem i Ljiljanom Buttler), te prima značajne nagrade, predstavljajući sevdalinku mnogim ljudima širom svijeta.